NE OSVRĆI SE, VELIKA SE TAJNA IZA TEBE ODIGRAVA
Istorija domaće književnosti ispunjena je velikim pesničkim imenima, mnogi od tih pesnika upisali su se u večnost, neki čitavim opusom, neki makar jednom pesmom ili stihom, ali retki su pesnici koji su prevazišli okvire poezije i postali mera za tu večnost i svojevrsne pop ikone. Branko Miljković ima dosta zajedničkog sa svojim pesničkim srodnicima, ali on je takođe sličan ljudima poput Endija Vorhola, Ijana Kertisa ili Džonija Štulića…
Njegovi stihovi sijaju u mraku i nisu samo deo istorije književnosti već i deo jednog šireg nasleđa i uticaja. Možete ih pročitati u knjigama, da, ali i kao grafite na zidovima zgrada, u oblačićima stripova i na platnima uglednih slikara, možete ih čuti u refrenima pesama rok grupa, citiraju ih političari u govorima, urezuju se u kamen spomenika kao večita opomena, dele na društvenim mrežama i internetu poput drevnih mudrosti… Kao da Branko nije otišao u večnost tog tragičnog februarskog jutra u Zagrebu 1961, kao da je još tu, sa nama, i greje nas vatrom svog genija.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se