“Firči je bio klinac, roker iz NS, a ja studentica građevine iz Rijeke…”

Peti deo ekskluzivnog feljtona na Velikim pričama: Velika priča Marine Perazić.
Svi delovi feljtona biće dostupni OVDE.

***

Kako me je opčinio EKV

Neka uđe u zapisnik da sam beskrajno zahvalna Firčiju što je preuzeo na sebe svu finansijsku odgovornost pa mi je omogućio da se potpuno posvetim majčinstvu. Nažalost, drugačije nije moglo jer u USA ne postoje jaslice, obdaništa ili vrtići za djecu mlađu od tri godine, a do četiri-pet godina postoje samo privatni vrtići koji su jezivo skupi. Mia je s četiri godine krenula u “public kindergarten” koji nismo morali plaćati, kad je Luna imala samo godinu dana.

Firčija sam prvi puta zapazila na Omladinskom festivalu u Subotici, tad je svirao s tri benda. Kasnije sam se sjetila da je svirao i na koncertu “Laboratorije zvuka” u Rijeci, pa tek kasnije s grupom “Luna” iz NS. Nakon toga je odsvirao album i vrlo kratko svirao u Jakarti. Sreli smo se i upoznali tek kad je počeo svirati u mom omiljenom bendu EKV. Milana, Magi i Bojana upoznala sam početkom 80-ih, kad sam u svom studentskom periodu dolazila u BG, iz nekih različitih gradskih priča dok se još nisu međusobno poznavali, ali o tome možemo pričati neki drugi put.

Već nakon prvog albuma postali su mi omiljeni bend!