Jesi li video ovo
Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u sada već kultnoj kolumni “Jesi li video ovo” koja je prerasla i u jednako popularnu knjigu
Sve je ovo Sergej zaslužio
Ako ste nekad čuli da je Sergej Trifunović nešto pametno kazao, ne zavarajte se. To nije izvorno njegovo, to mu je netko drugi napisao. Čudi me jedino Mile. Mislio sam da je Mile pametniji
Mi imamo Svetog Savu a vi Svetog Duju
Zaokružili su jednog navijača koji uopšte ne liči na današnjeg Vučića i napisali da je to Vučić. Potom sam ja uočio jednog navijača koji uopšte ne liči na današnjeg mene, i setio se da sam to u stvari ja
Kako će Milanović zaskočiti Grke u manastiru Krka
Bilo je tako jedno vrijeme prije dvadeset pet godina kad je cijela građanska opozicija u Hrvatskoj bila očarana Dinamovim navijačima, istim ovima koje Grci danas guze u zatvorima, jer su na stadionima zviždali Franji Tuđmanu. Ah, koje herojstvo!
Koji će ti moj granica koju možeš da pređeš sa ženinim pasošem?
Te granice su i napravljene samo da bi patriotski rodoljubivo-domoljubni bašibozuk proklinjao dan kada su se setili da bi bolje bilo da put od Beograda do Zagreba u špicu avgusta traje šest i po sati
Prčin ti granicu! Epopeja burundijskih rukometaša od Rijeke do Manchestera
Putovali smo preko Hercegovine i na dvije glupe jugoslavenske granice, u dvije beskrajne kolone vukli se gotovo četiri sata
Kako sam zamrzeo vremensku prognozu
Dugo sam uživao u izveštajima koji su obično počinjali daleko, iznad Otrantskog moreuza, na onoj fino dizajniraoj šarenoj mapi, sve dok izveštaji o vremenu nisu postali kao pozivi generalštaba na sveopštu mobilizaciju
“A najgori su Hrvati – Srbi!”
I sam si svjedočio kako se polet Petog oktobra u Srbiji raspao u gorčini i beznađu. Ali u svakome je od nas iz toga vremena svejedno ostala uspomena na neku zavodljivu, čarobnu iluziju. Meni je to bilo jednog ranog, svježeg sivog srpanjskog jutra u Motovunu. Čitavu smo noć ludovali, a onda se odjednom tama razmakla i u sekundi nas sve otrijeznila
Letovanje u Hrvatskoj i drugi smrtni grehovi
Ako vam već niko nije izbušio gume na kolima na letovanju u Hrvatskoj samo zato što ste Srbin, za to će se već pobrinuti neki dobrovoljac po povratku kući samo zato što ste Srbin koji letuje u Hrvatskoj
Kako se desilo da su sinovi i kćeri konzervativniji od majki i očeva?
Kako je moguće da se roditelji čine mlađi od svoje djece, imaju opušteniji, vedriji, bezbrižniji odnos prema seksu?
Nije meni zbog crkava i džamija…
Užasno će zvučati ovo što ću sad napisati, ali ne trebamo se opet mnogo uzrujavati zbog rušenja crkava, džamija, samostana, manastira, tekija, medresa i štatijaznam jer takvi se objekti uvijek brzo i lako obnove i ljepši i stariji nego što su bili
Menjam Kosovo za Rovinj
Ti naši ratovi su bili toliko glupi & besmisleni, da ako je bilo šta dobro izašlo iz njih, to je da sam ovih dana slučajno primetio da se neki toga i stide
Namjeravate li nakon rata živjeti na Kosovu?
Gdje god su naša dva glupa naroda ratovala, Dragoljube, evo skoro trideset godina je pustoš. Koji put kilometrima nećeš vidjeti ni žive duše. Ni pobjednika ni pobijeđenih. Ničija sela noću ne svijetle. Kako su nas mogli tako strašno prevariti i kako, u stvari, mnoge još i danas varaju?
“Vučić ima kolekciju arhivskih vina, a ja kolekciju arhivskih protesta”
Moj ključni problem, mada znam takvih beznadežnih likova bar još milion, jeste što sam u poslednjih 30 godina, što kao reporter raznoraznih osvedočenih izdajničkih medija, što kao osvešćeni građanin Republike Srbije, učestvovao isključivo na onim protestima gde se nisu dobijali sendviči, jogurt, bonžita i džeparac,
Srbija nade, sendvič treće klase: Pozdrav za zemlju protestnog turizma
Nezgodna je okolnost da politička okupljanja pod otvorenim nebom stranke organiziraju svaka za sebe, a nijedna zapravo nema ni znanja ni resurse, pa to redovito ispadne zbrkano, amaterski, mnogo se improvizira i griješi. Zar ne bi bilo sjajno da postoji agencija samo za takve događaje?
Muzikoterapija u zemlji Baje Malog Knindže
Mik Džeger gastarbajterskih žurki u restoranu „Velika Srbija“ na periferiji Oberstdorfa, predgrupa Vučića i Šešelja na radikalskim mitinzima, mic po mic je stigao do centra Beograda
Narcisi i zločin: “Tomislav Merčep nikad o sebi ne govori u trećem licu”
Govoriti o sebi u trećem licu katkad je znak da čovjek pati od narcističkog poremećaja. U stvari, ne pati on. On nema nikakvih problema, narcisu je lijepo, njemu je super, super s grožđicama, lešnjakom i rižom, super s krispijem, super s karamelom, ali strašno pate oni koji su u njegovoj blizini
Sve srećne škole liče jedna na drugu, dok je svaka nesrećna škola nesrećna na svoj način
Mislim da su se ljudi tada i mrzeli zbog sasvim simpatičnih stvari. Recimo, ovo, moj Tomiću, nisi sigurno čuo, škola "Vladislav Ribnikar" nastala je tako što je ministarstvo prosvete pre 50 godina spojilo dve susedne škole na Vračaru – jedna se zvala "Aleksa Šantić", a druga "Slobodan Princip Seljo". Bila su to vremena boljih ideja, boljih igrica, čak i boljih međuškolskih ratova
“Dragi moj Dražo, jesi li vidio koliko je novih vjernika oko nas?”
Dugo sam mislio da takvi žive samo u Hrvatskoj, ali onda sam shvatio da ni u Srbiji ne manjka kršćanskih licemjera i folklorne pobožnosti. Lijepo sam se začudio kad sam prvi put na omotu krekera iz Srbije vidio ozbiljnu napomenu: "Posno"
