U našem društvu mnoge humanističke nauke imaju “loš glas”, smatraju se prolaznim zanimacijama, gubljenjem vremena, nebitnim stvarima. Tako nešto možete susresti kod svih profila obrazovanja, čak i kod onih koji će vam reći da treba “poštovati struku” kada se radi o prirodnim naukama, dok u kulturi, umjetnostima, filozofiji “svako ima pravo na svoje mišljenje”, nevezano za to da li se radi o klasično obrazovanoj osobi, nekome ko se u slobodno vrijeme time bavi ili o potpunom laiku.
U humanistikama, navodno su sva mišljenja jednaka i tu se možete obrazovati uspomoć tri klika internet pretraživača. Pogotovo je “loše” prošla filozofija, koja je postala glagol za uzaludan govor, za trućanje, blebetanje. I kako onda učiti ili upisati filozofiju ako ste naučeni, a usvojeni govor nije mala stvar, da vas ućutkuju riječima “ne filozofiraj” (života ti!)?
U sve to se onda veoma lako uklapa “izbacivanje” filozofije iz programa srednjih stručnih škola, izbacivanje kojem sada svjedočimo u Srbiji, a već se dogodilo u Crnoj Gori i nekim drugim zemljama.
Upravo pod maskom “stručnosti”, uz priču kako vas škole ne uče vještinama i zanatima već “nepotrebnom znanju”, filozofija nije preživjela sječu i mnogi đaci će biti uskraćeni za sve što ona nudi. Išlo se na prvu loptu uz razmišljanje – šta se može učiti u školi što će nam obezbjediti radno mjesto, što će nas učiniti konkurentnijim na tržištu rada?
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
