U našem društvu mnoge humanističke nauke imaju “loš glas”, smatraju se prolaznim zanimacijama, gubljenjem vremena, nebitnim stvarima. Tako nešto možete susresti kod svih profila obrazovanja, čak i kod onih koji će vam reći da treba “poštovati struku” kada se radi o prirodnim naukama, dok u kulturi, umjetnostima, filozofiji “svako ima pravo na svoje mišljenje”, nevezano za to da li se radi o klasično obrazovanoj osobi, nekome ko se u slobodno vrijeme time bavi ili o potpunom laiku.
U humanistikama, navodno su sva mišljenja jednaka i tu se možete obrazovati uspomoć tri klika internet pretraživača. Pogotovo je “loše” prošla filozofija, koja je postala glagol za uzaludan govor, za trućanje, blebetanje. I kako onda učiti ili upisati filozofiju ako ste naučeni, a usvojeni govor nije mala stvar, da vas ućutkuju riječima “ne filozofiraj” (života ti!)?
U sve to se onda veoma lako uklapa “izbacivanje” filozofije iz programa srednjih stručnih škola, izbacivanje kojem sada svjedočimo u Srbiji, a već se dogodilo u Crnoj Gori i nekim drugim zemljama.
Upravo pod maskom “stručnosti”, uz priču kako vas škole ne uče vještinama i zanatima već “nepotrebnom znanju”, filozofija nije preživjela sječu i mnogi đaci će biti uskraćeni za sve što ona nudi. Išlo se na prvu loptu uz razmišljanje – šta se može učiti u školi što će nam obezbjediti radno mjesto, što će nas učiniti konkurentnijim na tržištu rada?
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
