Raspad Sovjetskog Saveza (SSSR) 1991. godine označio je jedan od najdubljih i najbržih političko-ekonomskih preokreta u modernoj istoriji. Rusija, kao naslednica SSSR-a, našla se pred ogromnim izazovima: tranzicijom sa centralno planske na tržišnu ekonomiju, političkom nestabilnošću, društvenim raslojavanjem i slabljenjem državnih institucija. Period između 1991. i 2000. godine obeležen je ekonomskim kolapsom, dubokim reformama i naglim prelaskom na kapitalizam, sve do dolaska Vladimira Putina na vlast, koji je započeo novu fazu konsolidacije i centralizacije državne moći.
Nakon raspada SSSR-a, nova ruska vlast pod predsednikom Borisom Jeljcinom suočila se sa neodrživom ekonomijom. Državna kontrola nad cenama i proizvodnjom nestajala je praktično preko noći. Pristupilo se radikalnoj reformi poznatoj kao „šok terapija”. Cene su liberalizovane početkom 1992. godine, što je dovelo do hiperinflacije – inflacija je te godine dostigla više od 2.500 odsto. Životni standard se dramatično pogoršao, štednja građana je devalvirana, a privreda ušla u duboku recesiju – realna proizvodnja je uglavnom padala, odnosno realni BDP je od 1990. do 1998. pao za preko 40 odsto i to sa 1,16 biliona na 670 miliona američkih dolara (grafikon 1).
Grafikon 1. Rusija: Realni BDP i stopa rasta realnog BDP-a
Izvor: World Economic Indicators.
Paralelno s liberalizacijom cena, započet je proces masovne privatizacije državne imovine. Prvo je sprovedena kuponska privatizacija, gde su građani dobili vaučere koje su mogli da konvertuju u akcije preduzeća. Međutim, u praksi je ova reforma omogućila koncentraciju imovine u rukama male grupe ljudi, oligarha, koji su po niskim cenama otkupljivali državne firme, često koristeći političke veze.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se












