
Šta Vučić želi da postigne trodnevnim skupom?
Očekujete li da će najavljeni Vučićev sabor proći u naglašenom duhu evropske Srbije, zemlje koja se nalazi na EU putu?

Očekujete li da će najavljeni Vučićev sabor proći u naglašenom duhu evropske Srbije, zemlje koja se nalazi na EU putu?

Povratila se parola studentskih protesta iz 1996/97 – „Beograd je svet", ali svet nije više isti

Skup "15. za 15" bio je nekoliko puta veći nego Vučićev kontramiting od 19. aprila 2019. Ali, i da je bilo pet miliona u subotu u Beogradu, Vučić opet ne bi popustio i predao se bez borbe (što ne znači i za sve njegove saradnike) zato što je njegova frustracija od 5. oktobra i njegovo reakcionarno ponašanje prema tom datumu upravo osnova njegovog zavetništva

S obzirom na aktuelnu situaciju na terenu, pitanje je da li bi SNS i dalje logistički bila jača na izborima, čak i uz (para)državne resurse na raspolaganju

Iako su studentski protesti faktički stvorili veliki narodni pokret, ni on se još zvanično ne konstituiše, ni posle velikih skupova na beogradskoj Slaviji, u Novom Sadu, Kragujevcu. Hoće li se nešto promeniti u Nišu sa najavljenim "studentskim ediktom"?

I najbolja definicija pobunjenih studenata "ustavne patriote". Vojvodina je tu samo manir

U Srbiji političku dinamiku daju studenti i Vučić, kod njih je sad realna politička moć, s time što Vučić teško izlazi iz reaktivne pozicije. To bi bio i pravi izborni okršaj, ali je problem što je to asimetričan odnos u smislu odmeravanja van ulice, sem ako se studenti ne institucionalizuju, a što je opet nemoguće bez podrške opozicije, ili rekonfiguracije opozicije

Nevučićevska, probuđena i omasovljena Srbija vidi paralele sa Miloševićevim mitingom pred poraz od Koštunice. Kad je čak obećavao građanima standard za kupovinu bele tehnike koju su građani ipak obnovili za vreme DOS. Uz svu logistiku i medijsko budženje brojki, Vučić nije uspeo da ospori masovnost i energiju protesta protiv njega širom Srbije

Zamislite hipotetičku nadrealnu situaciju: da postoji ona velika Jugoslavija i da treba sprovesti savezne izbore. Na primer predsedničke. I da su dva glavna protivkandidata Vučić i Milanović. Verovatno bi HDZ kao manje zlo glasao za Vučića, a srpska opozicija za Milanovića u nedostatku svog jakog lidera

Godina 1985. bila je dovoljno daleko od Titove smrti a još dve godine su preostale do Osme sednice. Važna je za razumevanje mistifikovanih "osamdesetih"...

Moguće da je „vlada u senci" kao britanski izum podesna samo za dvopartijske sisteme razvijene demokratije, ali zašto bi bila nepodesna za društvo podeljeno kao srpsko?

U režimskoj medijskoj kampanji (kriznom pi-aru) zamene teza, izvlačenja iz konteksta, i sramnog etiketiranja čak je naznačeno da proteste u Novom Sadu "predvodi ortak ustaše Stjepana Mesića i čovek kome je Srebrenica genocid", misleći na Aleksandra Popova

Moguće da srpski predsednik smatra da bi urušavanje potrošačkog društva u koje su uključeni i penzioneri bilo zaista pravo iskušenje za njegovu vlast. Otuda i određena geopolitička cinculiranja, podilaženja i kontrolisanje radikalskih resantimana. Bez "kolektivnog Zapada" teško je sačuvati potrošačko društvo

Dobar deo srpskog javnog mnjenja zahvatio je nihilizam koji se ogleda u histeričnoj nadi da će Putin presuditi Zapadu nuklearkama i kompenzovati naše proćerdane devedesete godine koje su civilizacijski i mentalno unazadile Srbiju i srpstvo
Istraživanja pokazuju izuzetno nisku etničku distancu između dva naroda. Ali Rumunija je punopravna članica NATO-a postala 2004, a EU 2007. godine. Ta zemlja ima i uspešni i masovni građanski aktivizam, na primer prikazan i u otporu izgradnji najvećeg rudnika zlata u Evropi

Pobeda Trampa jeste tektonski događaj, ali istovremeno i ova tema može služiti svesno ili nesvesno za skretanje pažnje sa novosadske tragedije

Nikolić se pojavio i u sportskoj hali u Vršcu na obeležavanju šesnaest godina stranke. Da li to, i bez izbora u najavi, znači da treba još homogenizacije, jedinstva i kontinuiteta, ili ima i nečeg drugog?
Ovdašnjim „kremljolozima" bilo je bitnije što se u obeležavanju pobede u Drugom svetskom ratu sa Vučićem na polaganju venca na spomenik iz Prvog svetskog rata (Neznanom junaku na Avali) pojavio ministar odbrane Bratislav Gašić, mnogo više nego što se nigde nije pojavio gradonačelnik Šapić