Izbor između dva zla je, čini se, konstanta američke politike. I zato nisam očekivala da će me toliko dotaći rezultati američkih izbora i da ću od 6. novembra osjećati neobjašnjiv strah u stomaku.
Ali u trenutku kad sam vidjela reakcije na Trampovu pobjedu, bilo mi je jasno – sada je dozvoljeno širiti mržnju prema ženama, direktno i bez posljedica. Ipak njihov predsjednik to radi, pa zašto ne bi i oni.
Mit o američkoj ljevici
Kamalu Harris nikad nisam smatrala ljevicom jer se promilitaristički stavovi direktno kose sa ljevičarskim vrijednostima. Uprkos tome što su neki pokušali da je opišu kao komunistkinju (jer je, naravno, sasvim realno da na mjesto potpredsjednice SAD-a dođe neko ko želi da sruši kapitalizam), ni Kamalin ekonomski stav zapravo nema mnogo veze sa ljevicom.
Njen odnos (tj. manjak toga) prema Palestini me je dodatno pogurao da me ovi izbori ne zanimaju, jer sve sjajno govorništvo pada u vodu, kada se opravdava genocid i nestaje bazična empatija za Palestinke i Palestince.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
