Pojam ‘šansi’ u kontekstu škotskog nogometa veoma je varljiv. Primjerice, ako biste računali šanse da će vaš klub – a da se pritom ne zove Celtic ili Rangers – osvojiti naslov prvaka, onda one stoje više pod pojmom statističke greške.
Priča je već zapravo i dobrano poznata; točno 40 godina obilježeno je u godini iza nas otkako je Alex Ferguson, tada još bez prefiksa Sir, osvajanjem i obranom titule škotskog prvaka s Aberdeenom posljednji put srušio duopol giganata iz Glasgowa.
Od ukupno 129 godina, koliko se nogomet u Škotskoj igra u organiziranom ligaškom sistemu, tek u njih 19 prvak nije bio netko od navedenog dvojca, a tih 19 titula raspoređeno je između tek devet klubova. Osam, ako računamo da se jedan od njih, Third Lanark, ugasio još 1967.
Unatoč problemima koje i Celtic i Rangers imaju već neko vrijeme, kladionice su uoči početka aktualne sezone bile jasne: šansa da Celtic neće osvojiti svoju petu uzastopnu titulu prvaka – i 14. u 15 posljednjih sezona – procijenjena je na svega 30-ak posto.
Prema kladionicama, šanse da ove sezone Hearts of Midlothian – inače četvrti najuspješniji klub u Škotskoj – uzme titulu procijenjene su na manje od pet posto; iako to u statističkoj realnosti znači da su vam veće šanse da ćete kao igrač dobiti profesionalan ugovor u tom klubu nego što ćete ih vidjeti kako podižu titulu, to isto tako znači i da kladionice, tom mizernom postotku unatoč, svejedno cijene njih kao najizglednije kandidate za taj rijedak uspjeh.
Ali, s još 16 kola do kraja, momčad iz Edinburgha drži kurs ka nemogućem: u trenutku pisanja bježe na vrhu rivalima iz Glasgowa punih šest bodova, a s obzirom u kakvom su stanju isti te iste kladionice vjerojatno grizu nokte zbog isplata onim navijački obojenim, ili naprosto naivnim hazarderima.
Međutim, hazarderstvo je upravo ono što je poguralo Hearts ka svemu ovom.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
