Bora i ja, to je zabranjena ljubav
Čini mi se da njegove pjesme nosim u sebi kao neke slijepe putnike na putu u starost
Čini mi se da njegove pjesme nosim u sebi kao neke slijepe putnike na putu u starost

Povodom prve godišnjice smrti Borisava Đorđevića

Brega je bio drugi najveći jugoslavenski frajer. Prvi je, naravno, bio Broz
Ostati slobodan ili Živeti slobodno

O najboljem stihu u našoj rok muzici, o izreci “o mrtvima sve najbolje” i kantaru koji nas sve čeka
Bora Đorđević je nosio u sebi ogroman dar, a to zna da bude i prokletstvo i privilegija

O pesniku iznajmljenih soba, o čoveku koji je doneo Beogradu rokenrol, o nacionalisti koji je uvek bio svoj i preminuo u istoj bolnici gde i Tito

Pristavim kafu, zapalim jedan „moods“ bez filtera, i kad čujem one gudače, zažmurim i vratim se opet u tih šezdeset kvadrata u centru Beograda, negde u sredini bermudskog trougla čija su temena Mostarska petlja, Železnička stanica i „Beograđanka“