Jedini američki ambasador kojeg treba slušati

Znam taj osjećaj slobode dok besciljno vozim automobil zaboravljenim putevima izvan "mog" gradića. Znam beznađe u momentu kada se ne mogu zaposliti jer kao izgubljeni povratnik iz rata nisam potreban nikome. Sva ta iskustva omogućio nam je Brus Springstin

Demokratija umire uz aplauze

Na ulazu kod kontrole karata, radnik obezbeđenja nekako prepozna da niste "odavle", i na srpskom sa jakim albanskim naglaskom vam kaže – Želim vam dobar provod!

Da li se ovaj svet nekako drži na leđima Brusa Springstina?

Springstinov paradoks je i taj da je kao dezerter iz mobilizacije za Vijetnam postao s godinama i glas ratnih veterana koji su deo američke margine. Publiku više drži ta energija i te emocije od klasnog statusa i političkih poruka. A i nekim radnicima bliži je zov desnice od Brusovih introspekcija, solidarnosti i melanholije