I lijepo i ružno i ludo – takav je Final Four Euroleague

Bila je ovo dobra vožnja. Sezona Eurolige 2023./2024. s razlogom se smatra jednom od najzanimljivijih i najizjednačenijih u povijesti. Da, bila je toliko dobra da je potpisnik ovih redova, inače zakleti NBA fan, ove sezone podjednaku pažnju posvetio najboljoj i drugoj najboljoj košarkaškoj ligi na svijetu. Mantra kojom se u Euroligi vole dičiti, ona da je svaka utakmica bitna, došla je do punog izražaja. Uvođenje play-in formata po uzoru na NBA učinilo je svoje. U zadnjem 34. kolu samo 4 ekipe nisu imale šanse izboriti play-in, nekoliko ih se borilo za bolje pozicije u playoffu, tako da se stvarno čini da je ove sezone poneki izgubljeni bod u Berlinu ili Lyonu, ili možda neka nespretno odigrana završnica itekako mogla odlučivati o playoff ili play-in sudbini. Pitajte samo Zvezdu ili Partizan o tome. Dobro, malo više Partizan koji je ostao jednu pobjedu kratak i prvi ispod crte za play-in.

U playoffu su bile 3 dobre serije jer je u četvrtoj Real Madrid protiv Baskonije svoju vožnju odradio na autopilotu. Nekako je dojam da je Maccabi zaslužio biti na Final Fouru i vjerojatno bi se našli tamo da je Wade Baldwin odigrao više od 32 minute ukupno protiv Panathinaikosa koji je na kraju isplivao nakon 5 utakmica. Maccabi bi sigurno krenuo put Berlina da su mogli igrati u svojoj dvorani u Tel Avivu. Barcelona i Olympiacos te Monaco i Fenerbahçe također su odigrali 5 utakmica u seriji i tako dodatno osnažili teoriju da se radi o posebnoj euroligaškoj sezoni. Najveća pobjeda ovih serija u kojima su na kraju slavili Oly i Fener krije se u tome što su petu odlučujuću pobjedu ostvarili u gostima. Bilo je to prvi put u povijesti Eurolige otkad se igra u ovom formatu da su gostujuće ekipe uzele petu utakmicu. Kakvo vrijeme za biti živ!

Najbolje od svega, sezona još nije gotova. Evo nas u posljednjem krugu i njegovom veličanstvu Final Fouru. Dobro je da se po tom pitanju Euroliga još uvijek nije ugledala na NBA pa umjesto klasičnih serija polufinala i finala odlučuje turnir u kojem su sve ekipe na dvije pobjede udaljene od titule. Istinabog, nove bauštele od utakmica i krljanje do 3 pobjede bile bi pravednije i veće su šanse da bi na kraju doista najbolji izašao kao pobjednik. Ali košarka je zabavna i Final Four je zabavan zbog mogućnosti pojave nekog novog Tyresea Ricea u vidu nekog Tarika Biberovića ili Georgiosa Printezisa u liku Kostasa Mitogloua koji će riješiti utakmice serijom trica ili divljim floaterom s penala i tako svoju ekipu upisati zlatnim slovima u povijesne euroligaške knjige. Tko to može platiti?