Bila je ovo dobra vožnja. Sezona Eurolige 2023./2024. s razlogom se smatra jednom od najzanimljivijih i najizjednačenijih u povijesti. Da, bila je toliko dobra da je potpisnik ovih redova, inače zakleti NBA fan, ove sezone podjednaku pažnju posvetio najboljoj i drugoj najboljoj košarkaškoj ligi na svijetu. Mantra kojom se u Euroligi vole dičiti, ona da je svaka utakmica bitna, došla je do punog izražaja. Uvođenje play-in formata po uzoru na NBA učinilo je svoje. U zadnjem 34. kolu samo 4 ekipe nisu imale šanse izboriti play-in, nekoliko ih se borilo za bolje pozicije u playoffu, tako da se stvarno čini da je ove sezone poneki izgubljeni bod u Berlinu ili Lyonu, ili možda neka nespretno odigrana završnica itekako mogla odlučivati o playoff ili play-in sudbini. Pitajte samo Zvezdu ili Partizan o tome. Dobro, malo više Partizan koji je ostao jednu pobjedu kratak i prvi ispod crte za play-in.
U playoffu su bile 3 dobre serije jer je u četvrtoj Real Madrid protiv Baskonije svoju vožnju odradio na autopilotu. Nekako je dojam da je Maccabi zaslužio biti na Final Fouru i vjerojatno bi se našli tamo da je Wade Baldwin odigrao više od 32 minute ukupno protiv Panathinaikosa koji je na kraju isplivao nakon 5 utakmica. Maccabi bi sigurno krenuo put Berlina da su mogli igrati u svojoj dvorani u Tel Avivu. Barcelona i Olympiacos te Monaco i Fenerbahçe također su odigrali 5 utakmica u seriji i tako dodatno osnažili teoriju da se radi o posebnoj euroligaškoj sezoni. Najveća pobjeda ovih serija u kojima su na kraju slavili Oly i Fener krije se u tome što su petu odlučujuću pobjedu ostvarili u gostima. Bilo je to prvi put u povijesti Eurolige otkad se igra u ovom formatu da su gostujuće ekipe uzele petu utakmicu. Kakvo vrijeme za biti živ!
Najbolje od svega, sezona još nije gotova. Evo nas u posljednjem krugu i njegovom veličanstvu Final Fouru. Dobro je da se po tom pitanju Euroliga još uvijek nije ugledala na NBA pa umjesto klasičnih serija polufinala i finala odlučuje turnir u kojem su sve ekipe na dvije pobjede udaljene od titule. Istinabog, nove bauštele od utakmica i krljanje do 3 pobjede bile bi pravednije i veće su šanse da bi na kraju doista najbolji izašao kao pobjednik. Ali košarka je zabavna i Final Four je zabavan zbog mogućnosti pojave nekog novog Tyresea Ricea u vidu nekog Tarika Biberovića ili Georgiosa Printezisa u liku Kostasa Mitogloua koji će riješiti utakmice serijom trica ili divljim floaterom s penala i tako svoju ekipu upisati zlatnim slovima u povijesne euroligaške knjige. Tko to može platiti?
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
