Veliki Vakcinator
Televizije i društvene mreže nastavljaju da besprekorno rade svoj pogani posao, kao perpetuum mobile sumraka sveta
Televizije i društvene mreže nastavljaju da besprekorno rade svoj pogani posao, kao perpetuum mobile sumraka sveta
Omaž Goranu Petroviću na Sajmu knjiga i na Velikim pričama. Ovo je poslednja priča koju je objavio...
Ova priča nudi nekoliko važnih i velikih tema, priču o tvorcu i njegovom delu, o stvaralačkom procesu, o tome kako je udahnuti život svojoj ideji, o dostizanju svog smisla, o junaku na putu, o tome kako moramo biti i naivni, praviti greške i ispravljati ih, o skretanju sa puta da bismo na kraju uspeli da ne budemo magarci na ostrvu magaraca
... a tu je i Vladimir Vauhnik
Ono dalje što se dešavalo u bolnici, nije ništa manje važno, jer šetao se Narator hodnicima mikrohirurgije i ortopedije, odeljenjima smeštenim na petom spratu, susretao je pomoćno medicinsko osoblje koje je stiglo iz Nepala, da popuni manjak radne snage koji je otišao za Nemačku uglavnom, zavirivao je po sobama, zagledao je na sve moguće načine izlomljene i osakaćene ljude, naše nove invalide
On uzne onu cigaru pa mi pruži ruku. "Drago mi je. Ja sam Borislav Pekić..."
VELIKA PRIĆA O OASIS KOJA JE DOBILA ANDRIĆEVU NAGRADU: Tada se desilo nešto čudno. Lijam Galager, oslonjen na šank bliže meni, mahnuo mi je. Čuo sam i da je nešto dobacio... Nešto kao: „Zdravo, ortak!“ Uzvratio sam mu jednim prezrivim pogledom
... da je umetnost bila olimpijska disciplina?
Živimo u njoj, znajući da nismo prvi niti posljednji. Pazimo što joj radimo, da na već postojeće pogreške ne dodamo nove. Tu i tamo one dvije pegle, lonac i tanjur podsjete nas da kuću zapravo ne posjedujemo, samo je privremeno koristimo
Jugoslovenska agonija od Popaja i Olive do Kardelja i Berđajeva
Ili kako sam konačno shvatila rasu
Suradnik Velikih priča, publicista, teolog i vjernik Drago Pilsel napravio je, povodom Uskrsa, zamišljeni intervju sa Sinom Božijim, u kojem ovaj govori o ljevici, desnici, nepravdi, ali i o Srbiji
Čelo mu je glatko, blistavi osmeh postojan, i povremeno tiho zastenje od radosti ili tu i tamo uzvikne neku reč na engleskom (“Sir!”, “Nuki!”)
Umesto In memoriama sjajnom zagrebačkom piscu, objavljujemo priču koju je Pero K. svojevremeno poslao našem uredniku
Kako je posramljujuće da ceo svet čita tvoju korespondenciju sa čovekom kojim si bila opčinjena, a koji nije bio zaljubljen u tebe
Na prstima sam ušao u spavaću sobu. Disala je ravnomjerno i sanjala tko zna što
Gotovo sam zaspala, uljuljkana u vlastite maštarije. Da, bilo bi lijepo živjeti u Parizu, u mansardnom stanu punom svjetla, s velikom terasom koja gleda na mirni trg
Kavana je tu već tri stoljeća, a brojni njeni slavni posjetitelji već su odavno mrtvi. Njihovi stolovi, čaše iz koje su pili ovi ili oni pisci, možda i vladari, još su tu, kao i mnoštvo drugih predmeta