Etno-selo klozeta, tu pored Ćaćistana
Sve što se ovde događa kao da se događa po nenapisanom scenariju-papazjaniji grupe autora, od kojih ću izdvojiti Nikolaja Velimirovića, Dobricu Ćosića i Matiju Bećkovića
Svetislav Basara
Koga više čeka građanska Srbija?
Nedominantna, tzv. građanska elita, u svojoj pasivno-agresivnoj antipolitici računa sa nekim idealnim ljudima, operiše sa metafizičkim konceptima i moralnim panikama i – kao i njena sestra, dominantna Srbija – uvek teži nemogućem i nedostižnom
Kamo sreće da su studenti kao Dositej!
Dositej nikad nije igrao neku zapaženiju ulogu u srpskoj kulturi. Ako je ikakvu i igrao. Kamo sreće da jeste. Ali nije
I srpski jezik je krenuo stranputicom
U Srbiji se masovno počelo govoriti (i pisati) vernakularom – koji sam za potrebe novog romana nazvao crkvenoruskoslovenski jidiš – pompezno-otužnim narečjem "bremenitim" seljačkom metafizikom "v(j)ekovnih ognjišta", "mnogostradalnosti" i "nepobedivosti", "pravde", "nepravde", "jasnovidaca" i "crvenih linija"
Kako je Momo Kapor postao nacionalista
... a šta mi je pričao u kafani
Shvatio sam najveću grešku tzv. druge, građanske Srbije
O svim našim thompsonima i antithompsonima
Mašina iluzija se zaustavila
Da se ona zlosretna stanična nadstrešnica srušila pre tri godine, sve bi prošlo sa rekreativnim demonstracijama, koje bi završile izborima. A onda se praktično niotkuda na sceni pojavio studentski pokret kao apsolutni presedan
