Kako mi je James Bond pomogao da shvatim Ameriku
Putin se veseli kao prase u koritu, a Kinezi sjede na kauču, jedu kokice i ludo se zabavljaju
Putin se veseli kao prase u koritu, a Kinezi sjede na kauču, jedu kokice i ludo se zabavljaju

Mi, nekadašnji Jugoslaveni, voljeli smo se hvaliti kako raspolažemo pasošem koji je na visokoj cijeni. Ali koliko se njih (dakle, nas) zaista koristilo tim privilegijem?

U zadnjim tjednima svoga prvog predsjedničkog mandata, Zoran Milanović odlikovao je čovjeka koji je devedesetih godina bio na čelu Službe za zaštitu ustavnog poretka

Jednoga dana svi ćemo zaslužiti čitulju: "Rodio se tada i tada, a čekao je sve do tog i tog datuma, kada je blago preminuo u Gospodinu. Ožalošćeni još uvijek čekaju da ga prikladno smjeste na vječno počivalište"

Sve što vam mogu poželjeti jest da sačuvate svoju verziju male, nepokorene galske zajednice

Ima li smisla da ginemo u eventualnom ratu kad umjesto nas – a u naše slavno ime – mogu ginuti neki drugi ljudi?

Kako je propala tvrtka koja je imala dobit od 40 milijuna dolara godišnje i od malene općine nadomak Splita napravila "Kaliforniju"

Sveti otac Bergoglio odlučio je da više ne bude ljevičar i da se vrati u vatikansku maticu do srži prožetu konzervativizmom

Kako danas prepoznati prijetnju? Nešto što na prvi pogled, ma čak i na drugi, izgleda sasvim uobičajeno i nevino, može se na koncu ispostaviti kao zlokobna prijetnja najvišega reda

Mi smo tako formatirani da smo činjenicu progresa oduvijek uzimali zdravo za gotovo, kao nešto normalno i neizbježno

Čim opazi slova na gomili, naš čovjek pretrne od užasa, oblije ga ledeni znoj, srce mu se uzlupa u nepravilnom ritmu kao da mu po grudima tuče veliki makedonski bubnjar armenskog porijekla Garabet Tavitjan

Gledano iz zagrebačke ili splitske perspektive, Jugoslavija je mrtva da mrtvija ne može biti. Jedini koji se s time ne mogu pomiriti hrvatski su desničari

Pljačkaške cijene, bijedna usluga, homofobija, ksenofobija i drugi ne manje barbarski običaji došli su nam na naplatu

Moje antipatije prema ljetnim dalmatinskim radostima toliko su snažne da sam dugo vjerovao kako sam ustvari žrtva tragične zamjene identiteta
Zrak i more nikada nam nisu bili čišći, što je, naravno, pohvalno i lijepo, no nestankom industrije nestali su i naši razlozi za ponos

Srednja Europa, Mediteran i Balkan kakvima ih doživljavaju nacionalisti, stvarni su koliko i Tolkienovo Međuzemlje, Lewisova Narnia ili Baumov Oz

Lijepo je čuti da se Veli Varoš, četvrt u koju pristojan svijet nije zalazio, jer ga je uznemirivalo duboko siromaštvo njezinih stanovnika, preporodila i da danas izgleda na ponos čitavome gradu
Kako voljeti vlastiti narod kad je njemu većinski stalo do onoga što je tebi odbojno? Utoliko ni naši desničari nisu sasvim u krivu kad ljevici prigovaraju manjak domoljubnog žara. Taj manjak očigledan je i neporeciv