Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica verovatno najpopularnijih pisaca s ovih prostora, redovno će se dopisivati svake nedelje u rubrici “Nikad bolje”. Basara i Jergović nekoliko godina unatrag redovno su razmenjivali pisma i utiske o svemu što se događa u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, ali i u svetu… Sada nastavljaju da se obraćaju jedan drugom o onome što čitaju, gledaju, prepoznaju..
Dositej nikad nije igrao neku zapaženiju ulogu u srpskoj kulturi. Ako je ikakvu i igrao. Kamo sreće da jeste. Ali nije
Ali volim ono što studenti rade, navijam za njih, jer mi se čini - a ti me sad pokušaj ismijati ili mi se narugati! - da studenti danas u Srbiji igraju onakvu ulogu kakvu je nekad davno, davno igrao Dositej Obradović
U Srbiji se masovno počelo govoriti (i pisati) vernakularom – koji sam za potrebe novog romana nazvao crkvenoruskoslovenski jidiš – pompezno-otužnim narečjem "bremenitim" seljačkom metafizikom "v(j)ekovnih ognjišta", "mnogostradalnosti" i "nepobedivosti", "pravde", "nepravde", "jasnovidaca" i "crvenih linija"
Mom prostoru i mojoj kulturnoj intimi danas pripada Beograd, koji mi ne bi pripadao, niti bih u Beograd prečesto odlazio, da je naš državni i kulturni okvir ostao onakav kakav je bio osamdesetih
... a šta mi je pričao u kafani
Nema nikakve razlike između hrvatskoga i srpskog ološa
O svim našim thompsonima i antithompsonima
Dok su domoljubni Hrvati slavili rukometno srebro i pjevali s Thompsonom pjesmu "Geni kameni", slaveći one kojima je loša bila četres' peta, u Novom Sadu umirao je Teofil Pančić
Da se ona zlosretna stanična nadstrešnica srušila pre tri godine, sve bi prošlo sa rekreativnim demonstracijama, koje bi završile izborima. A onda se praktično niotkuda na sceni pojavio studentski pokret kao apsolutni presedan
Počinje dopisivanje dva velika pisca u rubrici "Nikad bolje"
