Nikad bolje
Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica simbola hrvatske i srpske književnosti 21. veka, redovno se dopisuju – svakog petka – na prvoj velikoj regionalnoj platformi Velike priče.
Nenormalni ste ti, Boris, Ante, Viktor…
Tompsonov koncert jeste bio kolektivna rugoba, ali nije bio kolektivni nervni slom, poput već zaboravljenog "Protesta protiv proglašenja nezavisnosti Kosova", upriličenog februara 2008, nečeg najjadnijeg i najbednijeg što sam video u životu
Kako su partizanski unuci postali vikend-ustaše
O Thompsonu, nacionalizmu, lošim Srbima, rđavim Hrvatima i djeci komunizma
A zašto ne probaš da se odvikneš od Tompsona?
Mnogi će se duhovi uzburkati kad ovo pročitaju – upravo zato ovo i pišem – ali uveravam te, dragi Miljenko, da je suštinski potpuno svejedno da li na vidovdanskim skupovima govore Milošević, Koštunica, Tadić, Vučić ili Lompar
Jedni na megdan Vučiću i babama, drugi na miting kod Thompsona
Šta je od to dvoje poraznije: to što se studenti bore za svoju budućnost i demokraciju tako što demonstriraju, umjesto da studiraju, ili to što studenti hrle Thompsonu na miting, gdje će demonstrirati protiv budućnosti i demokracije?
Ako pred Srbijom stoje tri mogućnosti…
... uvek će izabrati najgoru. A ako treba da bira između manjeg i većeg zla, uvek će izabrati veće
Paraziti koji žive na Andriću, Crnjanskom i Krleži
U Hrvatskoj danas je živih barem stotinu volova, koji su životni vijek proveli na Krleži, s jedinim zadatkom da uporno dokazuju kako je Krleža bio dobar - Hrvat. U Srbiji je tek malo bolje s tumačima Andrića, dok je tumačenje Crnjanskog nacionalistička sadomazohistička perverzija
U nesretnom jugoslovenskom ratu najviše je izgubila Srbija
I to što je izgubila – nikada neće povratiti
Od trojice naših najvećih pisaca, Crnjanski je najgore prošao
Daleko najnabusitiji, sklon čarkama svih vrsta, samouvjeren i preosjetljiv, opterećen okolnostima iz svoga života na koje nije mogao imati utjecaja....
Mislili smo da će skidanje petokrake da reši sve naše probleme
Odmah posle formiranja "prve demokratske vlade" , moj mobilni telefon se usijao. Ali me nije opekao, nego mi je malo ohladio glavu
Kako nas je JNA naučila da mrzimo kišobrane
Prezir prema kišobranima je svima nama koji smo odrastali u SFRJ i služili vojni rok u JNA ugrađen u svijest prije svih drugih vojničkih ideala
Niko bedu ovog društva nije poznavao bolje od Andrića
Ko hoće da shvati politiku, ne samo balkansku, gubiće vreme ako bude čitao političke filozofe, analitičare i istoričare. Uputnije mu je da pomno prouči Junga
Jugoslavija je bila zasnovana na tri kolektivne čežnje
Nobelova nagrada za književnost, Svjetsko prvenstvo u nogometu, Pjesma Eurovizije
Etno-selo klozeta, tu pored Ćaćistana
Sve što se ovde događa kao da se događa po nenapisanom scenariju-papazjaniji grupe autora, od kojih ću izdvojiti Nikolaja Velimirovića, Dobricu Ćosića i Matiju Bećkovića
Kako su me jednom uhapsili zbog Filipa Davida
On je u Beogradu ostao kada su svi njegovi otišli. Ostao je da čuva Beograd i Srbiju od onih koji su ga tretirali kao psa
Koga više čeka građanska Srbija?
Nedominantna, tzv. građanska elita, u svojoj pasivno-agresivnoj antipolitici računa sa nekim idealnim ljudima, operiše sa metafizičkim konceptima i moralnim panikama i – kao i njena sestra, dominantna Srbija – uvek teži nemogućem i nedostižnom
Šteta što “Vostani Serbije” nije srpska himna
Velika je to pjesma, prava himna, moćna i kultivirana u svakom pogledu
Kamo sreće da su studenti kao Dositej!
Dositej nikad nije igrao neku zapaženiju ulogu u srpskoj kulturi. Ako je ikakvu i igrao. Kamo sreće da jeste. Ali nije
Nismo svi skupa u nekoj zajedničkoj borbi, i ne možemo biti
Ali volim ono što studenti rade, navijam za njih, jer mi se čini - a ti me sad pokušaj ismijati ili mi se narugati! - da studenti danas u Srbiji igraju onakvu ulogu kakvu je nekad davno, davno igrao Dositej Obradović
