Bad Blue Boys

Kako će Milanović zaskočiti Grke u manastiru Krka

Bilo je tako jedno vrijeme prije dvadeset pet godina kad je cijela građanska opozicija u Hrvatskoj bila očarana Dinamovim navijačima, istim ovima koje Grci danas guze u zatvorima, jer su na stadionima zviždali Franji Tuđmanu. Ah, koje herojstvo!

“A najgori su Hrvati – Srbi!”

I sam si svjedočio kako se polet Petog oktobra u Srbiji raspao u gorčini i beznađu. Ali u svakome je od nas iz toga vremena svejedno ostala uspomena na neku zavodljivu, čarobnu iluziju. Meni je to bilo jednog ranog, svježeg sivog srpanjskog jutra u Motovunu. Čitavu smo noć ludovali, a onda se odjednom tama razmakla i u sekundi nas sve otrijeznila

Nije meni zbog crkava i džamija…

Užasno će zvučati ovo što ću sad napisati, ali ne trebamo se opet mnogo uzrujavati zbog rušenja crkava, džamija, samostana, manastira, tekija, medresa i štatijaznam jer takvi se objekti uvijek brzo i lako obnove i ljepši i stariji nego što su bili

Namjeravate li nakon rata živjeti na Kosovu?

Gdje god su naša dva glupa naroda ratovala, Dragoljube, evo skoro trideset godina je pustoš. Koji put kilometrima nećeš vidjeti ni žive duše. Ni pobjednika ni pobijeđenih. Ničija sela noću ne svijetle. Kako su nas mogli tako strašno prevariti i kako, u stvari, mnoge još i danas varaju?

Sve srećne škole liče jedna na drugu, dok je svaka nesrećna škola nesrećna na svoj način

Mislim da su se ljudi tada i mrzeli zbog sasvim simpatičnih stvari. Recimo, ovo, moj Tomiću, nisi sigurno čuo, škola "Vladislav Ribnikar" nastala je tako što je ministarstvo prosvete pre 50 godina spojilo dve susedne škole na Vračaru – jedna se zvala "Aleksa Šantić", a druga "Slobodan Princip Seljo". Bila su to vremena boljih ideja, boljih igrica, čak i boljih međuškolskih ratova