Ilustracija VP / Goran Marković / Ivan Posavec
Goran Marković i Rajko Grlić, pripadnici čuvene “Praške škole”, one koja je jugoslovensku kinematografiju uvela u moderno (važi i obrnuto), svakog ponedeljka dopisuju se na portalu Velike priče. I pišu o ljudima koji su uticali na njih, o filmovima, o Pragu, o Beogradu i Zagrebu, o Trstu i Los Anđelesu, o kulturi, o nama…
Godine 1948. Tito i Dimitrov trebaju putovati u Sovjetski Savez. Engleska obavještajna služba saznaje da ih Staljin namjerava likvidirati. Ne znaju kako da na to upozore Tita...
Ljubavni odnosi između muškaraca i žena često su iracionalni, to jest neobjašnjivi
Ovo je najčešće pitanje koje Ana i ja čujemo od ljudi u Americi kad se prvi put susrećemo. Napišite i vi u komentaru ispod, možda od toga jednoga dana nastane film
Niz rumene obraze su joj potekle suze, ona je ustala od stola i otrčala iz kafane. Više nikada je nismo videli
Da li se i ti ponekad pitaš što je u nama ostalo od te mladenačke drčnosti, od tog osjećaja da možemo sve? U potrazi za tim bezobraznim mladićem u sebi, za tom drčnošću, za veseljem igre, odlučio sam da nakon pedeset i pet godina ponovo snimim kratki film
Pomislio sam da se vozač sažalio na mene kada me je video sa štapom u ruci ali ispostavilo se da se poznajemo
Od Ivane Bodrožić do uspona i pada NDH, od limitarizma do kuharica
Izgledalo je kao da ništa ne radi, ali je znao što i kako to radi a da mi to ne vidimo. Ksenija Marinković je od hrvatskih glumaca i glumica najbliža toj vrhunskoj tehnici
Doznao sam da se zove Dana, kako živi sama u blizini i dolazi na tu klupu da se nadiše vazduha, kako ima sina u Americi i… to je sve
Parada? Zašto? Povodom čega? U koju svrhu? To, naravno, niko ne pita jer je sve jasno
Zamijenili su vas domaći izdajnici zvani Mrzitelji svega hrvatskog. Kao jedan od njih nedavno sam iz Srbina promoviran u Židova
Zar to nisu bili i svi diktatori pre njega, Musolini, Hitler, Čaušesku i ostali? Barem oni koji su ostali zabeleženi na filmskoj traci, koji su iza sebe ostavili školske primere očajne glume
Moji snovi još nisu ušli u sferu noćnih mora, no kako su u Hrvatskoj pjevači, nogometni treneri i popovi uz široku potporu narodnih masa počeli na sav glas odlučivati tko u njoj smije a tko ne živjeti, i nisu tako daleko od toga
"San o snu": Odlomak iz neobjavljene knjige
Nekoliko godina kasnije ugledao sam Bogdana Diklića u Ilici u Zagrebu kako stoji pred izlogom nekog dućana...
Šta se desilo sa tim skoro stidljivim i obrazovanim momkom da se nađe u vrtlogu rata kao osoba koju optužuju za ratne zločine ni danas mi nije jasno. Ipak, na neki način se smatram odgovornim…
...ali dosta o ovim olovnim vremenima i žalu što u borbi protiv toga nismo učinili nešto više od filmova i knjiga
Ne verujem da ću doživeti mogućnost da o našim „olovnim vremenima“ snimim film, ali vredelo bi to pokušati. Zašto ne verujem? U mom slučaju se takođe radi o starosti
