
Stranac u vlastitom grobu
"Stanovali su u jednoj finoj kući na periferiji. Sve potaman. I onda ti se on, kao izraz svoje najveće ljubavi, odluči da im na godišnjicu braka pokloni zajedničko grobno mjesto"
"Stanovali su u jednoj finoj kući na periferiji. Sve potaman. I onda ti se on, kao izraz svoje najveće ljubavi, odluči da im na godišnjicu braka pokloni zajedničko grobno mjesto"
U pozadini je svirala Nirvana, a jedan od klinaca me je upitao o famoznom naslovu mog prvog romana i o mojoj generaciji...
Da li smo mi zaista zaslužili bolji svijet?
Pobjeći negdje, to bi bilo idealno rješnje, ali gdje u tri lijepe pizde materine, kad se uvijek sjetim u zadnji čas? Prespavati naredna četiri dana?
Držao je ovale u rukama, nema šanse da bi mogao da se odbrani. Da sam mu plasirao samo jedan precizan udarac u facu, onesposobio bih ga, bio bi moj...
Pedeset devet njih se pozdravilo sa svojim roditeljima, a možda čak i nije, bio je to uobičajen izlazak uveče, koliko takvih izlazaka pamtimo; urediš se, obučeš lijepo odijelo, našminkaš se i zapucaš iz kuće s prvim znacima noći
Dugo nas već kuvaju kao žabe, ali izgleda da ponekad rashlade vodu...
Nevjerovatno je da u dvadeset prvom vijeku postoje zabranjene knjige. U svijetu u kome većina ljudi uopšte ne čita
Odjednom mi se obraćaju s respektom. Tek juče sam bio "onaj šepavi iz prodavnice", a moguće čak i "onaj nadrkani međed iz trgovine", a danas sam – gospodin Grabovac
Svijet polako napuštaju veliki umjetnici starog kova. Ono što dolazi obavijeno je maglom nepoznatog. Slaba je nada da će doći neko poput njega
Jedva je dočekao osmi januar, prvi radni dan poslije ko zna koliko vremena, svi dani su mu se stopili u jedno, nije više znao ni da li je jutro ili veče, srećom, imao je mobitel na kome su precizno pisali datum i vrijeme
Spavali smo sklupčani na željezničkoj stanici poput poslednjih prosjaka. Istoj onoj željezničkoj na kojoj je nedavno poginulo petnaest ljudi. I tako se u svako lijepo sjećanje uvuče to zrno mraka
Gužve su po ulicama. Ovo je doba kad dolaze gastarbajteri. Ovo je doba kad otpočinju maratonska obžderavanja mesom i ispijanje hektolitara rakije i piva. Sve je, izgleda, u najboljem redu
O atomskim skloništima i crnom petku trinaestom
"Prije neki dan kažem svom klincu da je uskoro godišnjica Maradonine smrti. On me je samo tupo pogledao i pitao – ko je Maradona!?"
Ne znam da li me je ikada išta toliko pogodilo zadnjih godina kao taj otkaz koji sam dao. No, i tada, a i danas znam da nije moglo drugačije
Kako nisam stigao u izmišljeno mjesto po imenu Pirot
Kako se postaje partibrejker