Svugdje čujem samo ono kako treba biti svoj. Biti to što jesi. E sad, moguće je da su svi ljudi zabavni osim mene, iako nisam sklon vjerovati u to. Ono što ja vidim jeste da se svi foliraju i pretvaraju i svi se svima osmjehuju i ispijaju koktele i idu po raznim večerama i ručkovima i kese se toliko da mislim kako će im usta otpasti. I vidim sebe kako stojim u ćošku ko onaj štrumpf Ljutko i govorim: „mrzim zabavu"
Kafka, uživo, ili: Da nije neko u ljeto 1992. odlučio da nam se svima usere u živote, skoro sam siguran da se ništa od ovog ne bi desilo
Uvlači se u dupe šefovima, uvlači se u dupe političarima, uvlači se u dupe svima kojima treba jer i oni se nekom uvlače, ćuti – to je mjera svih stvari, tako funkcioniše svijet
Eno me, na jednoj televiziji pričam o knjizi. Eno me, odlazim na prijeme i audijencije zbog kojih će mi poslije svašta sasipati. "Eno ga, prodao se već"
Profil sasvim solidnog luzera
Kakvo društvo dozvoljava da jedan pisac radi kao trgovac? Valjda je to bila poenta tekstova koji su izlazili o meni tih dana. Ispao sam, zamalo, socijalni slučaj. A nisam to bio
Imao sam izbor: lijepo reći čovjeku da je sve bila samo šala, da ja uopšte ne pišem, da zaboravi kako smo se ikada sreli, ili pak sjesti i napisati knjigu
