Kraj jedne ere
Ne znam da li me je ikada išta toliko pogodilo zadnjih godina kao taj otkaz koji sam dao. No, i tada, a i danas znam da nije moglo drugačije
Kilometri kojima smo pregazili vlastite živote
Kako nisam stigao u izmišljeno mjesto po imenu Pirot
A onda je osvanulo doba Velike Dosade
Kako se postaje partibrejker
Kako sam postao partibrejker?
Svugdje čujem samo ono kako treba biti svoj. Biti to što jesi. E sad, moguće je da su svi ljudi zabavni osim mene, iako nisam sklon vjerovati u to. Ono što ja vidim jeste da se svi foliraju i pretvaraju i svi se svima osmjehuju i ispijaju koktele i idu po raznim večerama i ručkovima i kese se toliko da mislim kako će im usta otpasti. I vidim sebe kako stojim u ćošku ko onaj štrumpf Ljutko i govorim: „mrzim zabavu"
Što je, dakle, meni sve ovo trebalo?
Kafka, uživo, ili: Da nije neko u ljeto 1992. odlučio da nam se svima usere u živote, skoro sam siguran da se ništa od ovog ne bi desilo
Gledaj svoja posla, pogni glavu, dobro je ako tebe zaobiđe
Uvlači se u dupe šefovima, uvlači se u dupe političarima, uvlači se u dupe svima kojima treba jer i oni se nekom uvlače, ćuti – to je mjera svih stvari, tako funkcioniše svijet
O čemu govorimo kada govorimo o svemu
Eno me, na jednoj televiziji pričam o knjizi. Eno me, odlazim na prijeme i audijencije zbog kojih će mi poslije svašta sasipati. "Eno ga, prodao se već"
Ja, autsajder
Profil sasvim solidnog luzera
Onaj iz trgovine
Kakvo društvo dozvoljava da jedan pisac radi kao trgovac? Valjda je to bila poenta tekstova koji su izlazili o meni tih dana. Ispao sam, zamalo, socijalni slučaj. A nisam to bio
A poslije ćeš se smijati svemu tome
Imao sam izbor: lijepo reći čovjeku da je sve bila samo šala, da ja uopšte ne pišem, da zaboravi kako smo se ikada sreli, ili pak sjesti i napisati knjigu
