Pisao si mi iz mraka i političkog blata u kojem je Srbija i Italije u koju si odlazio da malo odahneš, a ja tebi iz Hrvatske i Amerike koje su manje-više u istom blatu samo ga puno bolje, točnije rečeno šarenije, pakiraju. To je vjerojatno i razlog zašto su moja pisma, nadam se, bila manje tamna
Ne odustaj, sanjaj film. Nije naš problem što za desetak godina neće biti više nikoga tko gleda filmove
Da se u Hrvatskoj manje šuti, možda nam ne bi tako lako radili to što nam rade
Nevažno je da li će se on dogoditi ili ne, glavno je da ga sanjaš jer samo nam nada u glavi drži tijelo na okupu
Svakim danom sve manje vjerujem da u ovakvim trenucima pomažu crnjaci, socijalno angažirani ili politički provokativni filmovi
A kad smo već kod „dvorskih luda“, valja priznati da su nam filmovi ponekad na sebe preuzimali tu ulogu...
Mudri vladari uvijek su imali uz sebe šaljivdžiju koji im je u lice govorio najstrašnije istine o njima samima
Godine 1948. Tito i Dimitrov trebaju putovati u Sovjetski Savez. Engleska obavještajna služba saznaje da ih Staljin namjerava likvidirati. Ne znaju kako da na to upozore Tita...
Ovo je najčešće pitanje koje Ana i ja čujemo od ljudi u Americi kad se prvi put susrećemo. Napišite i vi u komentaru ispod, možda od toga jednoga dana nastane film
Da li se i ti ponekad pitaš što je u nama ostalo od te mladenačke drčnosti, od tog osjećaja da možemo sve? U potrazi za tim bezobraznim mladićem u sebi, za tom drčnošću, za veseljem igre, odlučio sam da nakon pedeset i pet godina ponovo snimim kratki film
Od Ivane Bodrožić do uspona i pada NDH, od limitarizma do kuharica
Izgledalo je kao da ništa ne radi, ali je znao što i kako to radi a da mi to ne vidimo. Ksenija Marinković je od hrvatskih glumaca i glumica najbliža toj vrhunskoj tehnici
Zamijenili su vas domaći izdajnici zvani Mrzitelji svega hrvatskog. Kao jedan od njih nedavno sam iz Srbina promoviran u Židova
Moji snovi još nisu ušli u sferu noćnih mora, no kako su u Hrvatskoj pjevači, nogometni treneri i popovi uz široku potporu narodnih masa počeli na sav glas odlučivati tko u njoj smije a tko ne živjeti, i nisu tako daleko od toga
Nekoliko godina kasnije ugledao sam Bogdana Diklića u Ilici u Zagrebu kako stoji pred izlogom nekog dućana...
...ali dosta o ovim olovnim vremenima i žalu što u borbi protiv toga nismo učinili nešto više od filmova i knjiga
Ako mi novac i starost, kako je lijepo zlorabiti tu riječ, dozvole, pokušat ću snimiti još jedan – "romantično-akcijsku komediju za široke narodne mase"
Pasta ala nona i druge priče iz slatkog plijena ovih prostora
