Dvije priče o istom vremenu: Dejan Medaković i Đorđe Lebović
Roman o Dejanu Medakoviću bio bi, napiše li ga dobar pisac, veliki i važan roman srpske književnosti
Miljenko Jergović
Ne plašim se da me ubiju, koliko da me posle slave
Nije da se svih tih ljudi plašim, niti se plašim prijetnji i pasivnog reagiranja na te prijetnje. Ono što me uznemirava, i to konstantno, jest ideja da bih, živ ili mrtav, u tko zna kakvim okolnostima, mogao biti izložen njihovoj milosti i prisvajanju
Kako su partizanski unuci postali vikend-ustaše
O Thompsonu, nacionalizmu, lošim Srbima, rđavim Hrvatima i djeci komunizma
Jedni na megdan Vučiću i babama, drugi na miting kod Thompsona
Šta je od to dvoje poraznije: to što se studenti bore za svoju budućnost i demokraciju tako što demonstriraju, umjesto da studiraju, ili to što studenti hrle Thompsonu na miting, gdje će demonstrirati protiv budućnosti i demokracije?
Paraziti koji žive na Andriću, Crnjanskom i Krleži
U Hrvatskoj danas je živih barem stotinu volova, koji su životni vijek proveli na Krleži, s jedinim zadatkom da uporno dokazuju kako je Krleža bio dobar - Hrvat. U Srbiji je tek malo bolje s tumačima Andrića, dok je tumačenje Crnjanskog nacionalistička sadomazohistička perverzija
Od trojice naših najvećih pisaca, Crnjanski je najgore prošao
Daleko najnabusitiji, sklon čarkama svih vrsta, samouvjeren i preosjetljiv, opterećen okolnostima iz svoga života na koje nije mogao imati utjecaja....
Kako nas je JNA naučila da mrzimo kišobrane
Prezir prema kišobranima je svima nama koji smo odrastali u SFRJ i služili vojni rok u JNA ugrađen u svijest prije svih drugih vojničkih ideala
Jugoslavija je bila zasnovana na tri kolektivne čežnje
Nobelova nagrada za književnost, Svjetsko prvenstvo u nogometu, Pjesma Eurovizije
Kako su me jednom uhapsili zbog Filipa Davida
On je u Beogradu ostao kada su svi njegovi otišli. Ostao je da čuva Beograd i Srbiju od onih koji su ga tretirali kao psa
Šteta što “Vostani Serbije” nije srpska himna
Velika je to pjesma, prava himna, moćna i kultivirana u svakom pogledu
Nismo svi skupa u nekoj zajedničkoj borbi, i ne možemo biti
Ali volim ono što studenti rade, navijam za njih, jer mi se čini - a ti me sad pokušaj ismijati ili mi se narugati! - da studenti danas u Srbiji igraju onakvu ulogu kakvu je nekad davno, davno igrao Dositej Obradović
Kako mi se Beograd zamjerio
Mom prostoru i mojoj kulturnoj intimi danas pripada Beograd, koji mi ne bi pripadao, niti bih u Beograd prečesto odlazio, da je naš državni i kulturni okvir ostao onakav kakav je bio osamdesetih
Kako je “Jugoslaven” postalo psovka
Nema nikakve razlike između hrvatskoga i srpskog ološa
Razlika između Hrvata i Srba je nedostatak svake mjere
Dok su domoljubni Hrvati slavili rukometno srebro i pjevali s Thompsonom pjesmu "Geni kameni", slaveći one kojima je loša bila četres' peta, u Novom Sadu umirao je Teofil Pančić
Novo doba
Počinje dopisivanje dva velika pisca u rubrici "Nikad bolje"
