Dva ''bratska'' naroda prije četiri desetljeća našla su se na korak od rata (zapravo, zapucalo se i bilo je mrtvih na objema stranama), koji je na sreću izbjegnut (pravi rat) zahvaljujući ''dostojanstvenom, razumnom i pravednom rješenju'' proizišlom iz posredničkog rada koji je poticao Ivan Pavao II
U vremenu kada su glasovi savjesti često ušutkani, a konformizam se nagrađuje, sjećanje na teologa Gustava Gutiérreza i sve one koji su se usudili prkositi autoritetima zbog svojih uvjerenja posebno je važno. Oni nas podsjećaju da promjene nikada ne dolaze od onih koji slijepo slijede, već od onih koji se usude pitati, izazivati i djelovati
Talibanski fanatizam nije samo doveo do toga da Afganke nestanu iz javnog života nego im oduzima esencijalna prava privatnog života. I sve se to događa na sistematičan način, vrlo otvoreno pred međunarodnim javnim mnijenjem koje do sada nije odgovorilo na pravi način
Nije to samo priznanje Ladislavu Németu, čovjeku izuzetne biografije koji, usudio bih se reći, ima u sebi sve karakteristike da jednom postane papa. To je znak poštovanja i prema Srbiji
"Vatikan nije priznao ukazanje Gospe u Međugorju, ali je priznao novce koji dolaze po nepriznatoj Gospi”
Carl Bernstein i Bob Woodward napisali su novi predgovor za kultnu knjigu "Svi predsjednikovi ljudi" povlačeći paralele s Trumpom. Oni sugeriraju da Trumpovo poticanje masa na marš na Kapitol predstavlja "obmanu koja je nadmašila čak i Nixonovu maštu"
Zar nije zajedničko bogatstvo i tradicija vjerske snošljivosti, koja se održala kroz gotovo jedno tisućljeće, pa i kroz vrlo tamna razdoblja povijesti? Ne, ne može se vjeri pripisivati fenomen nacionalističkih netrpeljivosti koje haraju ovim krajevima!, reče Papa
Pred očima su mi slike od hrvatske ruke ubijenih, slika Save Lavrnić (92), najstarije postolujne žrtve koju sam s kolegama iz Hrvatskog helsinškog odbora pronašao. Moram o tome pisati. Bez ovoga svjedočanstva moja bi knjiga života bila nepotpuna, možda i promašena
Iako danas više nema nikakve zapreke za istragu, ipak ne zna se odakle je eksploziv, niti gdje je bio montiran kombi koji je eksplodirao u židovskom sjedištvu AMIA-i pobivši 85 i ranivši 300 Argentinaca, niti tko je bio vozač samoubojica, niti kako je ušao u zemlju. Baš velika priča
Ja sam pobijedio samoga sebe. Sada putujem s lakšom prtljagom od one kojom sam natovaren od djedova i roditelja jer sam koračao pod silnim teretom strahovitih povjesnih zabluda
Možda će nam slučaj Crkve u Argentini poslužiti da se malo opametimo i pozovemo u stanje razboritosti
Pola stoljeća od Perónove smrti
Za koga navija papa Franjo i kako bi nogomentna selekcija Vatikana mogla da bude bolja nego što jest
„Humor nikada nije protiv nekoga, nego je inkluzivan i proaktivan, te budi otvorenost, simpatije i empatiju.“ Kako je rekao Franjo, „možemo se čak i smijati Bogu, kao što se igramo i šalimo s onima koje volimo“
Šta je Jürgen Moltmann govorio o Chomskom, Umbertu Ecu, Dawkinsu, Darwinu, ateizmu, nadi, humanizmu...
Španjolska diplomacija inzistira da priznanje nije samo simboličan čin, već da predstavlja i jasan legalni i politički kompromis. Ali kako govoriti o Izraelu, i o Palestini, to je težak izazov. Ne smijem zaboraviti povijest patnje, ni Izraelaca, ali ni Palestinaca. Ne zaboravljam Šoah, ne zaboravljam Nakbu
U Aleksandrijskoj patrijaršiji (gdje su mnoge stvari počele), odnedavno imamo ženu (osporenu) đakonisu. S obzirom na Papin zazor od autoritarnih odluka i pravorijeka mogao bi se stvarno odlučiti djelovati. Odluku mora donijeti
"Bleiburg" nije genocid, on je sinonim za ustaški kolaps (i partizansku osvetu). I ove godine, 15. maja, ustašonostalgičari će se prisjetiti jednoga mita jer na spomeniku postavljenom na Bleiburškom polju je stajalo "U čast i slavu poginule hrvatske vojske". Zašto mit? Pa zato jer u Bleiburgu nije stradala nikakva "hrvatska vojska"
