Iz Mostara s ljubavlju
Ili zašto ekonomija nije dovoljna
Ili zašto ekonomija nije dovoljna
Pregovori između partizana i njemačkih okupacijskih snaga, s Vladimirom Velebitom, Milovanom Đilasom i Kočom Popovićem u glavnim ulogama
"Ko je jamio, jamio“ odzvanjat će Dorćol Platzom ili Tvornicom, dok će Ljubo Ćesić Rojs nastaviti po zabačenim lokacijama u provinciji govoriti o „prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu“
Ekstremno talentiran čovjek koji je i puno obećavao i puno ostvario, ali koji se na koncu rasplinuo u nekom svom svijetu, pretvorivši se u čovjeka kojeg malo tko više doživljava ozbiljno
Dok su razlozi pa i mogućnosti za marginalizaciju Andrića bile oduvijek jasne, strategije kroatizacije Meštrovića i Krleže su prilično zabavne. Paradoks u čitavoj priči je u tome što njih dvojicu nije ni potrebno kroatizirati, ali samo u slučaju ako jugoslavenstvo obojice prepoznamo kao autentičnu hrvatsku poziciju, što ovdje nikako ne uspijeva biti slučaj. I to nas dovodi do situacije u kojoj se nalazimo
To što je FEST odlučio nagraditi Žilnika za životno djelo jeste jedna od boljih vijesti uopće u zadnje vrijeme, koja ujedno ukazuje da možda još uvijek nije sve do kraja izgubljeno. Ali to istovremeno ne znači njegovo pripuštanje u mainstream, a kamoli u vrh nacionalnog panteona. Pri čemu ovdje uopće nije važno to što sam Žilnik nije netko tko tome uopće teži i tko bi se u takvoj situaciji ugodno osjećao. Važno je samo to da društvo činjenicom da takve ljude drži negdje po strani, ako ih već ne može totalno prešutjeti, govori sve o društvu o kojem je riječ
Kad bismo stvari doveli do kraja, puno je više Tvornica olovaka Zagreb, koja je ovih dana i definitivno otišla u stečaj, bila integrativni faktor SFRJ od vojske i partije. Za Tita, dok je bio u snazi, ovo je već upitno, ali ajde, nek bude da su bili tu negdje
Četrdeset godina od Olimpijade u Sarajevu možemo samo gledati u ostatke onoga što smo nekad, praktično preko noći, mogli proizvesti, osmisliti i izgraditi, i to sve za javnu namjenu, a potom se osvrnuti oko sebe i neminovno se upitati kako smo i zašto nakon svega došli do ovog shvaćanja države i društva u kojem danas živimo
Bio je nešto najkvalitetnije što je ovdašnje novinarstvo dalo, jedinstveni glas otpora nacionalističkom ludilu, utočište intelektualnim egzilantima, jedini ozbiljan i masovno čitan satirični list na ovim prostorima
Ovaj sporazum ostao je tek nagovještaj mogućnosti zajedničkog rada srpsko-hrvatskih građanskih i političkih elita, vječna fiksacija Franje Tuđmana i trajni izvor straha i frustracije kod bosanskohercegovačkih Bošnjaka
Memoari Jovana Vejnovića, savjetnika Ante Markovića, ili poraz ideala iz prvog reda
Što je Napoleon bitno i revolucionarno napravio u jugoslavenskim krajevima?
Kako je moguće da društvo uopće funkcionira tako temeljito odsječeno od vlastite prošlosti i sjećanja?
Ne možeš biti pripremljen da će se činjenično i faktografski utemeljena priča o jednom sistemu, njegovim dosezima i arhitektonskim porukama i vrijednostima pretvoriti u requiem za jednu zemlju i u suštinski nokdaun televizijskog gledatelja
Kuću o kojoj je u filmu riječ izgradio je Slobodan Praljak, u to doba režiser, a kasnije i presuđeni ratni zločinac koji je samoubojstvom u haškoj sudnici nakon izricanja presude režirao svoju smrt u televizijskom prijenosu
O stvarnom sadržaju zavnohovske Hrvatske, odnosno o tome da je to bila hrvatsko-srpska republika nastala iz zajedničkog otpora prema fašizmu, moguće se informirati tek putem marginalnih agencijskih vijesti, javnih nastupa nekolicine povjesničara ili putem pisanja malih nezavisnih portala ili tjednika Novosti
Priča o vječnom egzilu Armenaca
Iduće godine obilježit ćemo sedamdesetu godišnjicu dogovora iz Novog Sada, a ne samo što se ni u čemu bitnome nismo odmaknuli od tada, nego su se još ovim prijeporima s istim žarom pridružili i Sarajevo i Podgorica