Prčin ti granicu! Epopeja burundijskih rukometaša od Rijeke do Manchestera
Putovali smo preko Hercegovine i na dvije glupe jugoslavenske granice, u dvije beskrajne kolone vukli se gotovo četiri sata
“A najgori su Hrvati – Srbi!”
I sam si svjedočio kako se polet Petog oktobra u Srbiji raspao u gorčini i beznađu. Ali u svakome je od nas iz toga vremena svejedno ostala uspomena na neku zavodljivu, čarobnu iluziju. Meni je to bilo jednog ranog, svježeg sivog srpanjskog jutra u Motovunu. Čitavu smo noć ludovali, a onda se odjednom tama razmakla i u sekundi nas sve otrijeznila
Kako se desilo da su sinovi i kćeri konzervativniji od majki i očeva?
Kako je moguće da se roditelji čine mlađi od svoje djece, imaju opušteniji, vedriji, bezbrižniji odnos prema seksu?
Nije meni zbog crkava i džamija…
Užasno će zvučati ovo što ću sad napisati, ali ne trebamo se opet mnogo uzrujavati zbog rušenja crkava, džamija, samostana, manastira, tekija, medresa i štatijaznam jer takvi se objekti uvijek brzo i lako obnove i ljepši i stariji nego što su bili
Namjeravate li nakon rata živjeti na Kosovu?
Gdje god su naša dva glupa naroda ratovala, Dragoljube, evo skoro trideset godina je pustoš. Koji put kilometrima nećeš vidjeti ni žive duše. Ni pobjednika ni pobijeđenih. Ničija sela noću ne svijetle. Kako su nas mogli tako strašno prevariti i kako, u stvari, mnoge još i danas varaju?
Srbija nade, sendvič treće klase: Pozdrav za zemlju protestnog turizma
Nezgodna je okolnost da politička okupljanja pod otvorenim nebom stranke organiziraju svaka za sebe, a nijedna zapravo nema ni znanja ni resurse, pa to redovito ispadne zbrkano, amaterski, mnogo se improvizira i griješi. Zar ne bi bilo sjajno da postoji agencija samo za takve događaje?
Narcisi i zločin: “Tomislav Merčep nikad o sebi ne govori u trećem licu”
Govoriti o sebi u trećem licu katkad je znak da čovjek pati od narcističkog poremećaja. U stvari, ne pati on. On nema nikakvih problema, narcisu je lijepo, njemu je super, super s grožđicama, lešnjakom i rižom, super s krispijem, super s karamelom, ali strašno pate oni koji su u njegovoj blizini
“Dragi moj Dražo, jesi li vidio koliko je novih vjernika oko nas?”
Dugo sam mislio da takvi žive samo u Hrvatskoj, ali onda sam shvatio da ni u Srbiji ne manjka kršćanskih licemjera i folklorne pobožnosti. Lijepo sam se začudio kad sam prvi put na omotu krekera iz Srbije vidio ozbiljnu napomenu: "Posno"
Ante Tomić piše Draži Petroviću: Majstori, majstori (skrivaju se bolje od Radovana Karadžića)
U Hrvatskoj je nedostatak kvalificiranih radnika možda nešto uočljiviji jer im je lakše naći posao u Europskoj uniji, ali ni u Srbiji nije bitno drugačije
Žene su, dragi Dražo, hrabrija opozicija od muškaraca…
Jesi li vidio, Dražo, muškarce koji u Hrvatskoj kleče na trgovima? Došlo je to otprije nekoliko mjeseci, katolički fanatici donijeli su običaj od kolega manijaka u Poljskoj.
Ante Tomić odgovara Draži Petroviću: “Ako se ugledamo na zemlje sa naftom, zašto Dubai, a ne Norveška?”
Šaljivo je da mi pišeš o vašoj kopiji Dubaija jer sam upravo ovih dana u Splitu sjedio na kavi s jednim našim koji živi i radi u onome originalnom. On je liječnik, ortoped, podrijetlom iz Dalmatinske zagore
Zagrebački sporazum četnika i ustaša: Počinje dopisivanje Ante Tomića i Draže Petrovića
Dražo, ne znam jesi li vidio, prije nekoliko dana u Zagrebu, u Hrvatskom institutu za povijest - koji nasljeđuje onaj što ga je prije 63 godine osnovao Franjo Tuđman - dogodilo se nešto dosta ludo...
