Svaki Hrvat, uključujući i loše poput mene, a o hrvatskim Srbima da i ne govorimo, ima domoljubnu dužnost sjećati se gdje je bio toga dana, ujutro 5. augusta 1995., baš kao što svaki istinski patriot u SAD-u svojim sinovima i unucima s ponosom govori gdje se zatekao 11. septembra 2001. kako bi se priča dopunjavala, dorađivala, fino brusila i ponešto nakitila
U završnom nastavku feljtona o Matiji Drago Hedl otvara ono najteže: razgovor koji nikada nije vođen, reči koje nikada nisu rečene, i slike koje se vraćaju stalno, kada je već kasno
U četvrtom nastavku feljtona o Matiji Drago Hedl piše o najtežem činu jednog roditelja izboru urne za sopstveno dete, ali i dve stvari koje će ga proganjati dok je živ
U trećem nastavku feljtona o Matiji Drago Hedl piše o trenutku kada je u policijskoj stanici američkog grada New Havena primio oproštajno pismo svog sina
U drugom nastavku feljtona o Matiji Drago Hedl opisuje put u Ameriku po sinovu urnu dvoje ljudi koji odjednom više nisu bili roditelji
Veliki feljton o onome o čemu se ne govori i o čemu ni u svetu nije bilo mnogo knjiga i autora koji su smogli snage da napišu nešto ovoliko snažno i potresno kao jedan od najvećih novinara na našim prostorima. Ovo je priča o njegovom Matiji. Ovo je priča koju bi trebalo da pročita svaki roditelj.
